BBC

Nasilje na javnim mestima: Zašto 70 odsto žena u Srbiji ne prijavljuje nasilje koje doživi na ulici

nasilje u javnom prostoru

BBC
Istraživanje se odnosi na nasilje koje su žene pretrpele na trgovima, ulicama, pijacama, parkinzima, stajalištima javnog prevoza, u javnom prevozu, na koncertima, utakmicama, ali ne i nasilje u javnim objektima kao što su škole, bolnice i opštine

„Tip mi je na parkingu u tri ujutru prišao s leđa, odvukao me u žbun i silovao me.“

Ovo je sećanje jedne od više od 90 žena koje su silovane ili su doživele pokušaj silovanja na javnom mestu u Srbiji, a koje su o tome govorile u prvom nacionalnom istraživanju o nasilju nad ženama u javnom prostoru.

„Zapanjujuće je da toliko žena reklo da su bile silovane ili da je neko pokušao da ih siluje, posebno ako znamo da je to oblik nasilja koji se najređe prijavljuje, što znači da ih ima mnogo više“, kaže Kosana Beker, jedna od autorki studije, za BBC na srpskom.

Istraživanje, u kojem je učestvovalo oko 1.200 ispitanica starijih od 15 godina, pokazalo je da čak 71 odsto žena koje su doživele nasilje u javnom prostoru napad nije prijavilo policiji.

Žene nemaju poverenje u policiju i institucije i retko prijavljuju nasilje, jer smatraju da će reakcija izostati, zaključak je autorki studije.

Svega 12 odsto ispitanica prijavilo je nasilje, a od njih svaka druga je navela da po tom pitanju ništa nije preduzeto, navodi se u istraživanju.

Od neprijatnih pogleda do seksualnog i fizičkog napada

„Jesen 2001. godine, ja sam druga godina gimnazije i pošto živim u prigradskom naselju, menjam dva prevoza do škole. Tog dana sam bila popodnevna smena“, prisetila se Beograđanka puta ka školi tokom koga je iskusila seksualno nasilje u autobusu.

„Sećam se autobusa, onaj mali sa troja vrata, crveni, ali u tom trenutku nov. Bila je baš gužva. Na stanici kod Aeroinženjeringa, jedinoj na koju staje do Zelenog venca, ušlo je još ljudi, a već je bio pun autobus. Sećam se da nije bilo mesta ni da se pomeriš.

„U nekom trenutku sam osetila kao da se neko trlja o mene. Isprva sam pomislila da umišljam, gužva je, buka, autobus se trese i onda sam shvatila da se ipak neko pribija i trlja o moje butine. Ne znam ni kako bih opisala taj osećaj ni danas, posle više od 20 godina.

„Pokušala sam da se pomerim, da se okrenem, ali nisam imala gde. Nosila sam somotske pantalone, novu kariranu vunenu jaknu. Imala sam i kanađanke. Kada sam shvatila da su mi pokušaji da se pomerim i sklonim, bezuspešni, kada god bih osetila to trljanje, čoveka iza sebe bih tim kanađankama udarila u cevanicu. On bi na kratko prestao.

„Put do Zelenog venca nikada mi nije bio duži, imala sam utisak da je na svakom semaforu crveno svetlo.

„Pri izlasku iz autobusa, on se požalio da ga boli noga. A ja sam, kada sam izašla iz autobusa i kada je prvi šok prošao, samo briznula u plač. Sećam se i da sam imala osećaj krivice.“

ilustracija

Milena Andjela Misic-Atanackovic/Nov
Ilustracija

Osećaj stida i sramote posle pretrpljenog nasilja imalo je 16 odsto ispitanica, dok je oko šest odsto njih osećalo krivicu, navodi se u istraživanju.

Neželjeno dodirivanje, grljenje i ljubljenje u javnom prostoru, doživela je svaka četvrta učesnica istraživanja, dok je hvatanje i štipanje delova tela iskusila jedna od pet žena.

Svakoj trećoj ženi trubili su, zviždali ili dobacivali iz auta, dok je jedna od pet žena praćena i uhođena, pokazuju rezultati istraživanja.


Od neosvetljenih ulica, do stajališta javnog prevoza

Neosvetljene ulice udaljene od centra grada, najnesigurnije su lokacije za boravak žena.

Čak oko 72 odsto žena koje su učestvovale u istraživanju reklo je da su baš ovakve ulice javni prostor koji smatraju nebezbednim.

„Parkovi i gusto pošumljeni delovi grada za 46,8 ispitanica nisu bezbedna mesta, a 28,7 odsto je reklo da su to mesta oko klubova, kafana“, rekla je istraživačica Kosana Beker.

Šetališta i staze za trčanje nebezbednim javnim prostorom smatra oko 17 odsto žena.

Nešto manji procenat (13,1 odsto) označilo je stajališta javnog prevoza, a takvo mišljenje prevladava među ženama od 18 do 29 godina.

Žene na selu osećaju se bezbednije od žena u gradu, jedan je od nalaza istraživanja.


Strategije samopomoći i nepoverenje u institucije

Pravim strategije kako da pomognem sebi, a ne da se oslonim na nekog drugog„, rekla je jedna od učesnica istraživanja.

Gotovo 80 odsto žena ima sopstvene strategije bezbednosti kako bi izbegle nasilje, objasnila je Beker za BBC, dodajući da je to iznenadilo autore istraživanja.

„One ograničavaju kretanje, ne izlaze i nalaze druge načine da izbegnu mogućnost da dožive nasilje.

„Te strategije utiču na naše živote. One smišljaju kako će se ponašati noću, kako danju, kako u različitim situacijama.“

grafika

BBC

Čak oko 77 odsto ispitanica rekle su da su same zaslužne za sopstvenu bezbednost, jer su oprezne i vode računa o ponašanju.

Žene nemaju poverenje u policiju i institucije i retko prijavljuju nasilje, jer smatraju da će reakcija izostati, zaključak je autorki studije.

Kada je o efikasnosti policije reč, najniže ocene – jedan ili dva – dalo joj je 42 odsto žena, dok je nešto više od trećine policiji dalo trojku od mogućih pet.

Ocenu četiri ili pet, dalo je manje od petine ispitanica.

Najnižu ocenu efikasnosti policije daju devojke od 15 do 17 godina, kaže Beker.

Žene koje su učestovale u ovom istraživanju ukazale su na potrebu povećanja prisustva policije na mestima na kojima se osećaju nebezbedno, a to bi, prema istraživačima, doprinelo i rastu prijavljivanja nasilja.


Strah, suze i bes

Ja sam bila srednjoškolka, vraćala sam se iz grada, približavala sam se naselju koje je bilo mračno, a iza leđa mi je naglo prišao jedan mladi muškarac koji me je uhvatio za bedra.

Vrisnula sam iz sve snage i sela, a sva sreća on je pobegao, ali me niko nije čuo i bila sam dugo vremena uznemirena„, rekla je jedna od učesnica istraživanja.

Više od polovine žena koje su pretrpele nasilje bile su posle toga uznemirene, ljute, osećale su neprijatnost.

Oko 44 odsto je osećalo strah, dok je petina imala želju za osvetom.

Devojke od 15 do 17 godina znatno su brojnije među ispitanicama koje se plaše seksualnih napada i uznemiravanja.

„Oko 43,2 odsto ispitanica je reklo da se plaši pokušaja silovanja, a 42,9 ima strah od seksualnog uznemiravanja, koji je najviši kod devojaka, mlađih žena i neudatih žena, dok se žene sa invaliditetom značajno više plaše nego žene bez invaliditeta“, kaže Beker.

Fizičkih napada na javnom mestu plaši se 41 odsto ispitanica, napada oružjem oko 42 odsto, dok se ubistva i otmice plaši 39, odnosno 35 odsto učesnica istraživanja.

Istraživanje Nasilje prema ženama i devojčicama u javnom prostoru sprovelo je u šest regiona u Srbiji Beogradski region, Vojvodinu, Centralnu Srbiju, Južnu Srbiju i Istočnu i Zapadnu Srbiju.


Pogledajte i video o žrtvama nasilja u porodici

Šijući maske, haljine i posteljine, one zašivaju rane porodičnog nasilja.
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Trenutno na radiju

Kylie Minogue & Gloria Gaynor
Za 2 minuta

Can't Stop Writing Songs About You

Kylie Minogue & Gloria Gaynor
Black Eyed Peas
Za 6 minuta

Don't Lie

Black Eyed Peas
Bob Marley & the Wailers
Za 9 minuta

Buffalo Soldier

Bob Marley & the Wailers
Supertramp
Za 13 minuta

The Logical Song

Supertramp
Acdc
Za 17 minuta

You Shook Me All Night Long

Acdc

Amber Alert

City Smart Club

Vremenska prognoza

NIŠ
Send this to a friend