U nekim zemljama, poput Finske na primer, deca se od najranijeg uzrasta, od najmlađih razreda uče da prepoznaju lažne vesti, dok se kod srednjoškolaca akcenat stavlja na razvijanje kritičkog mišljenja. Sa istim ciljevima se radi i u našim školama, naročito poslednjih godina u reformisanoj gimnaziji, gde se nastava izvodi prema postavljenim ishodima. Neki od njih su da učenik može kritički da sagledava i razmatra sadržaje, iznosi stavove i mišljenja na najrazličitije teme.
Srednjoškolci sa kojima smo razgovarali tokom naših radionica kažu da im informacije uglavnom stižu preko Instagrama, TikToka, a ima i onih koji navode da do njih dolaze i preko Fejsbuka i nekih drugih društvenih mreža.
Izučavanjem medijske pismenosti bavio se u svom master radu Aleksandar Đokić, student Filozofskog fakulteta u Nišu. U istraživanju su putem onlajn upitnika učestvovali učenici sve četiri niške gimnazije (više od 400 ispitanika), a među njima su bili i učenici prve i druge godine Prve niške gimnazije „Stevan Sremac“ koji slušaju predmet „Jezik, mediji i kultura“.
Među pitanjima bilo je i onih koja se odnose na to kako i gde srednjoškolci pronalaze informacije i da li mogu da prepoznaju lažnu informaciju.
Neki od ispitanika su rekli da potraže određene informacije i na drugim portalima kako bi još jednom proverili izvore vesti. „U tom slučaju odustanem od čitanja ili potražim drugi izvor informacija“, dok neki srednjoškolci lažne vesti prijavljuju na društvenim mrežama. Najčešći odgovori bili su i da su blokirali stranicu na društvenim mrežama, ali i sajtove portala sa kojih su do njih dolazile lažne vesti i dezinformacije. „Blokirao sam sajt ili stranicu od koje sam dobio tu laznu informaciju“, „Prijavio objavu i blokirao notifikacije sajta sa koga sam pročitao vest“.
Znanja i alati do kojih su došli tokom dve godine učenja ovog predmeta pomogli su u tome da prepoznaju lažne vesti i da ne veruju u njih. „Zbog do sada prikupljenih informacija sa časova JMK znam da prepoznam laznu vest i da ne verujem u nju“, „Oslonio sam se na stečeno znanje“, „Upotrebila sam znanja naučena iz ovog izbornog predmeta“ – samo su neki od odgovora.
Baveći se ovim istraživanjem Đokić navodi da posebnu pažnju treba obratiti na mlade koji su sveprisutni na društvenim mrežama, pa je neophodan i poseban način da se sa njma razgovara na ove teme (dobar primer za ovakav vid komunikacije na društvenim mrežama je kanal na Tik Toku portala FakeNews Tragač koji se bavi dekonstrukcijom lažnih vesti, ali i Medijaverzuma, koji predstavlja bazu sadržaja za nastavnike i učenike koji žele da unaprede veštine medijske i informacione pismenosti).
Ovladavanjem veština koju pruža medijska pismenost mladi će moći da razumeju namere pošiljaoca poruka i značenja medijskih sadržaja, ali istovremeno i da se zaštite od brojnih medijskih manipulacija, što je i cilj medijske pismenosti, navodi Aleksandar Đokić u svom radu.
Dodaj komentar