Istina je moćan rušitelj nepravde. Kameni zidovi se ruše pred njenom nepokolebljivom snagom. Jedan od najefikasnijih alata za promovisanje slobode je Internet. To čini istinu dostupnom onima koji žele da je vide. Razumljivo je zašto su određene zemlje i organizacije oprezne u pogledu kapaciteta interneta da širi istinu.
Međutim, moć Interneta ima dve strane. Jednako lako može širiti lažne informacije i nepotkrepljeno mišljenje. U tehnološkom svetu Interneta, promišljeni i neodgovorni postoje jedno pored drugog. Šta bismo mogli da uradimo? Istinu i fikciju ne razdvajaju kompjuterski filteri. Ne postoji alat koji bi odvojio olovo od zlata. Dostupan nam je samo jedan instrument: naša misao. Ova realnost je istinita.
Izdavači i platforme se testiraju pojavom „lažnih vesti“ i širenjem lažiranih narativa koje na mreži dele i ljudi i botovi. Pokušavaju da razviju tehničke i ljudske metode koje mogu da odvoje pogrešne informacije i smanje načine na koje botovi i druge šeme promovišu laži i dezinformacije.
Da li će se pouzdane tehnike razviti u narednih deset godina kako bi se osujetile lažne priče i omogućilo da najpouzdanije informacije pobede u celom informacionom ekosistemu? Ili bi širenje nepouzdanih, povremeno smrtonosnih, društveno nestabilnih ideja izazvala pad kvaliteta i tačnosti informacija dostupnih na mreži?
Za primer možemo uzeti jedan eksperiment koji je sproveden 2017. godine, a u kome se od ispitanika tražilo da izaberu jedan od sledećih odgovora:
Informaciono okruženje će se poboljšati – Sve u svemu poboljšanje detektovanja internetskog širenja neistina i drugih lažnih informacija će poboljšati informaciono okruženje tokom narednih deset godina.
Informaciono okruženje se neće promeniti u narednih deset godina – Sve u svemu, promene napravljene da bi se zaustavilo širenje laži i drugih lažnih informacija neće učiniti informaciono okruženje boljim.
Na ovo nenaučno istraživanje odgovorilo je 1.116 ljudi, a 51% je tvrdilo da se informaciono okruženje neće poboljšati, dok je 49% reklo da hoće. Od učesnika je zatim zatraženo da opravdaju svoj izbor. Fokus ovog rada je na ovim naknadnim odgovorima.
Njihova opravdanja su pokazala da imaju različite stavove o prirodi ovih rizika i najverovatnijim merama potrebnim za njihovo rešavanje. Preovlađujuće i suprotstavljene teme, međutim, bile su kristalno jasne: oni koji ne veruju da će stvari biti bolje veruju da ljudi prvenstveno koriste tehnološka dostignuća za svoje, manje od prave svrhe i da će nepošteni pojedinci osujetiti najbolje napore tehnologije inovatora za rešavanje današnjih problema.
Ja kao pojedinac sam takođe odradio ovaj eksperiment za sebe, i mogu sa sigurnošću da iznesem svoje mišljenje koje se najverovatnije neće svakome svideti, ali cilj je iznošenje ličnog stava.
Moje lično mišljenje je da može da se poboljša okruženje na internetu. Zašto? Veoma jednostavno, što je manje dezinformacija to je internet ozbiljnije mesto koje bi jednog dana moglo da zameni literaturu širom sveta, što bi imalo previše beneficija u odnosu na sadašnje stanje u svetu. Verujem, da kada bi se određeni ljudi potrudili, internet bi bio jedno bezbedno mesto na kome bi svako mogao da pronađe validne informacije. Moj zaključak iz celog ovog istraživanja je da sve može da se promeni kada bi svako odgovorno odradio svoj deo posla i imao ličnu odgovornost za ono što širi Internetom.
Projekat se realizuje je u okviru Programa malih medijskih grantova koji finansira Ambasada SAD, a administrira Media i Reform Centar Niš. Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove MRCN i Ambasade SAD već isključivo autora.
Dodaj komentar