Bio je poseban po mnogo čemu, po nenametljivosti i mirnoći, po savršenom osećaju za trenutak koji je kroz objektiv decenijama hvatao i čuvao za budućnost. Sarađivao je sa brojnim prestižnim medijima u zemlji. Karijeru je započeo u Grafitu, nastavio u Večernjim novostima, niškim Narodnim Novinama, a sopstvenim izborom zapravo je najveći deo svoje karijere proveo radeći kao frilenser. Kako je sam objasnio u jednom od retkih intervjua koji je dao za Media i reform centar, sebe je u mladosti zamišljao kao umetnika ali ga je život odveo na drugu stranu – do fotoaparata. Sa druge strane, on nije priznavao umetničku fotografiju i za njega je najvažnije bilo da fotografija bude dokumentaristička. Insistirao je na tome da on nije umetnik već fotograf.
Tih i potpuno posvećen poslu koji je odabrao, bez ikakve želje da se javno samopromoviše, Dušan Mitić Car je ostavio svoj trag na svakom koraku, pa su se njegove fotografije našle i u monografijama i na izložbama ali i na zidovima nekih niških bolnica. Medije nije izbegavao zbog skromnosti već što ga za tu vrstu komunikacije sa svetom nije bilo briga.
Car je ovekovečio mnogo toga u Nišu, od protesta 90-ih, preko rok scene, pa sve do Nišvila koji mu je odao počast monografijom “Carski rez”.
Odlaskom ovog neobičnog čoveka, talentovanog za fotografiju ali i za specifičnu samo njemu svojstvenu dobrovoljnu samoću, Niš je izgubio posvećenog hroničara, beležnika svega onoga što naš grad gradom čini. Bilo bi nepristojno da ga svojatamo jer iako “niški i naš”, Dušan Mitić Car je ipak bio na kraju samo sasvim svoj. I kao takav jedinstvena pojava u niškom kulturnom i javnom životu.
Odavaćemo mu počast posmatrajući i dalje njegove fenomenalne fotografije, lepe u svoj jednostavnosti, na kojima smo ovekovečeni u trenucima radosti, bede i buntovništva , svejedno. Mi i naš Niš, koji je promovisao na najlepši mogući način.
Dodaj komentar