„Na početku četvrte godine sam razmišljao koji fakultet da upišem pa sam rešio da probam nešto i u inostranstvu, u krajnju ruku da mi ne bi bilo žao jednog dana što nisam probao“, započinje priču Aleksa i dodaje da se oktobra prijavio, za nekoliko meseci saznao da je primljen, a potom je konkurisao i za stupendiju.
Uprkos tome što Okford dodeljuje samo tri stipendije zemljama trećeg sveta, nije gubio nadu da će komisija prepoznati njegov trud i rad, što se pokazalo kao tačno. Aleksa otkriva da je tada negde duboko u njemu počeo da se pomalja crv sumnje, ali kako je za odluku imao samo deset dana, odlučio je da prihvati šansu koja mu se ukazala i pohađa jedan od najpoznatijih Univerziteta.
„Kada sam dobio stipendiju, u meni se javila dilema da li treba da odem. Za odluku sam imao samo deset dana i razmišljao intenzivno, a onda sam prelomio i odlučio da prihvatim šansu koja mi se ukazala i probam, pa ko ne ide uvek mogu da se vratim“, iskren je Aleksa.
Ističe da bi nakon što završi studije voleo da se vrati u Srbiju i doprinese njenom razvoju i prosperitetu. „Voleo bih da se nakon studija vratim u svoju zemlju i radim ovde“, kaže mladić.
Aleksa, inače učenik četvrte godine specijalnog odeljenja za matematiku dobitnik je brojnih nagrada i priznaja, a ove godine je bio prvak na državnom na takmičenju iz matematike i fizike.
Ipak kako kaže neke medalje su mu posebno drage, a to su koje je kako kaže osvojio kao član reprezentacije Srbije na svetskim i balkanskim takmičenjima i olimpijadama. „Najponosniji sam na bronzanu medalju koju sam osvojio na Svetskoj olimpijadi iz nauke i srebrnu medalju sa Balkanijadi iz fizike“, ističe Aleksa.
Dodaj komentar