Na razvoju samog prototipa radili su oko mesec dana, a Ivan Ćirković, jedan od učenika kaže da je smišljanje ideje bilo mnogo zahtevnije od same realizacije. „Radili smo na prototipu otprilike mesec dana. Tokom vremena smo se suočili s brojnim izazovima. Ipak, uspeli smo da ih prevaziđemo i uspešno završimo projekat u zadatom roku. Najzahtevniji deo celog procesa bio je smišljanje ideje, što nam je oduzelo značajno više vremena u poređenju sa samom realizacijom“, priča Ivan.
Brojni izazovi javili su se tokom rada, ali su ih srednjoškolci znalački savladali uz podršku svojih mentorki. Ipak, polazna ideja njihovog izuma razlikuje se kako kažu, od finalnog proizvoda, jer je rukavica bila zamišljena malo drugačije. Društvena odgovornost i želja da učine nešto značajno za svoju zajednicu, učinila je svoje, te su kreirali rukavicu za prevođenje znakovnog jezika.“Originalna ideja je bila rukavica za virtualnu realnost tj. simulaciju kompleksnih pokreta šake koji nisu mogući na većini postojećih kontrolera za VR igre. Međutim, došlo je do promene plana kada nam je mentorka dala ideju za korišćenje rukavice u druge svrhe, nakon čega smo došli na tu ideju da bi rukavica mogla biti korišćena za prevođenje znakovnog jezika“, priča Nikola Ranđelović.
Mladi izumitelji dalje objašnjavaju da je ovaj izum itetkako značajan jer nemim osobama pruža mogućnost da lakše komuniciraju sa drugima, ali isto pruža im osećaj samostalnosti i pripadnosti.“Neme osobe mogu koristiti našu rukavicu za lakše naručivanje hrane ili pića u restoranima, izražavanje na sastancima, u školama i drugim javnim mestima gde bi inače imale poteškoće u komunikaciji. Samim tim, rukavica pruža nezavisnost i osećaj pripadnosti društvu“, ističe Luka Rakić.
Sam proces je kompleksan, a mladi koji su povezali znanja iz različitih oblasti, naučenih uškolskoj klupi, objašnjavaju kako njihov izum funcioniše.“Rukavica koristi 5 flex senzora, Bluetooth HC-05 modul, ADXL335 Akcelerometar, kao i Arduino Nano. U suštini, koristeći Arduino Nano, čitamo vrednosti sa flex senzora i pretvaramo ih u uglove pod kojima su prsti savijeni i čitamo uglove pod kojima je šaka koristeći akcelerometar. Nakon svega toga, vršimo obradu tih podataka, proveru i na kraju kada dobijemo željeni rezultat, šaljemo ga na mobilni telefon koristeći Bluetooth modul“, kažu srednjoškolci.
Mentorke Ivana Miladinović i Jelena Rajković sa ponosom govore o dostignuću svojih učenika. U planu je otkriva profesorka Ivana i mobilna aplikacija koja će onima koji žele da nauče znakovni jezik olakšati taj proces, ali i saradnja sa Udruženjem gluvih i nagluvih. Profesorka Jelena dodaje da su učenici putem ovog izuma povezali naučeno znanje iz oblasti programiranja i elektronike, kreirajući rukavicu koja može da se primeni u različitim oblastima ljudske delatnosti.
Dodaj komentar